(1965. – 2021.)

Sjećamo se kad si nam došao. „Ja sam Mladen. Predajem Povijest i Latinski jezik.“

Nakon nekoliko školskih godina u istim učionicama i zbornici, promislila sam kako bilo čudno da ovaj čovjek išta drugo predaje. On pripada povijesti jer, kako bismo po naški rekli, vrednote koje živi antike su: skromnost, obazrivost u ophođenju, marljivost, urednost, temeljitost, poštenje, pravednost, pouzdanost. Što bi drugo predavao profesor koji učenike primjerom uči Numquam sapiens irascitur - mudar čovjek nikad se ne ljuti ili Labor omnia vincit – rad sve pobjeđuje! Iako vazda odmjeren i samozatajan, ili valjda upravo zbog toga, iz tebe je zračila životna vedrina i ljubav prema pozivu.

Prva asocijacija na tvoj rad je žar kojim si učenike vodio po zidinama i samostanima Grada spajajući svoje dvije struke u jednu i prenoseći blago naše baštine: Non bene pro toto…ni za što slobodu, Fallere nostra venant et falli pondera…mjeri nas Bog; Obliti privatorum…brinimo se za javno; Tolle crucam tuam…uzmimo križ…

I druga i treća i stota asocijacija na tebe zapravo je splet ovih i mnogih drugih sentencija koje si s osmijehom zauzetosti i posvećenosti dobroti, vrlo živopisno djeci tumačio, dižući prašinu i veo dosade s povijesti i latinskog. Slušali su te ko' da im pričaš spektakularne trilere. Svejednako predan tom, od Duha Svetog danom daru i zadatku - ohrabrivanju za smisao, nisi dao da te  povremene školske neugodnosti ometu u radu. Predan obitelji i učionici, nisi se gubio u raspravama kako će se nešto urediti ili u nekom slučaju postupiti, ne zato da se ne zamjeriš kome, nego da ostaneš vjeran sebi (Rad pobjeđuje sve).

Dostojanstvo i hrabrost u nošenju križa bolesti opet si uspijevao pedagoškim sluhom u susretima pretočiti u dragocjene životne savjete. A opet - i da nisi ništa govorio - iz tebe je zračila jakost, izdržljivost, optimizam… Hvala ti na tome, hvala ti na svemu!!!

Neizmjerno smo ponosni i Bogu zahvalni što smo imali čast raditi i živjeti s tobom.

Romana Đuka-Alemani, prof.