Učenici 3. b razreda, smjer medicinska sestra opće njege/medicinski tehničar opće njege, u sklopu predmeta Etika u sestrinstvu obilježili su Nacionalni dan darivanja, presađivanja organa i tkiva u sklopu projektne nastave na školskoj razini. Isto tako, u sklopu projektne nastave učenici su govorili i o cističnoj fibrozi jer je mjesec svibanj mjesec svjesnosti o ovoj rijetkoj bolesti koja dovodi do potrebe za transplantacijom organa.  Projekta nastava održavala se u tjednu od 16. svibnja do 20. svibnja 2022. pod koordinacijom predmetnog nastavnika prof. Jelene Dominiković.  Naslov projekta bio je Priča o hrabrim ljudima.  Ukupan broj učenika u 3.b razredu je 26 i svi oni su bili podijeljeni u timove. Svaki tim dobio je temu iz područja transplantacije i doniranja organa koju je potom pomno istraživao  u knjigama, stručnim člancima i digitalnim stručnim platformama. Nakon toga su  svi zajedno još jednom analizirali pronađene sadržaje i krenuli u  izradu edukativne prezentacije.  Učenici su prezentaciju prikazali na satu razredne zajednice svih razreda naše škole, od 1. razreda do 5. razreda. Pokazali su se kao izvrsni edukatori i pravi profesionalci što je od iznimne važnosti u svim profesijama, a posebno u djelovanju i radu medicinskih sestara/tehničara.

Ova projektna nastava pričala je onu priču od koje zastaje dah. Priča o hrabrim ljudima je priča o onim ljudima koji čekaju svoju priliku za novi život. Ovo je priča i o onima koji su u svojim najtežim trenucima tuge i boli mislili na druge i donijeli odluku za život unatoč smrti. Možemo Vam reći samo hvala jer ste svoju tugu i bol pretvorili u nadu i novi život. Znajte da svakog dana  netko Vaš diše jer ste donirali njegova pluća. Znajte da svakog dana u nekome kuca ono srce što ste donirali. Znajte da svakog dana netko živi zbog Vas. Hvala.

“Kad smrt čovjeku nenadano sklopi oči, i onima koji su ga najviše voljeli srce je od tog trenutka mrtvo, a razum raskomadan bolom. Ne može se zamisliti veći užas od udesa majke i oca kojima su bolest i nesreća oduzeli dijete. I tko bi od to dvoje ljudi, čiji se život zauvijek i bespovratno raspada, sada smio očekivati da brinu o tuđim sudbinama? Kako se od roditelja koji nježno polažu crni pokrov na ono što im je bilo najmilije usuditi moliti da tijelo njihova tijela daruju drugome? Koji je to izgovor pod kojim ih se smije opet raniti? Odakle hrabrost da se pred ocem i materom pruži ruka prema djetetu koje su zibali i grlili, a sada se njime za vjeke vjekova moraju oprostiti? Ima među nama ipak tih najboljih ljudi, koji ne čekaju da se od njih traži žrtva, nego je sami daju i daju je nepoznatima. Takvi su roditelji nesretno nastradalog 14-godišnjeg dječaka iz Sesveta. Njegovi organi presađeni su teško bolesnim, nepoznatim ljudima. Takvi su roditelji i onog mladog Talijana, koji je lani poginuo na Grobniku, a čiji su organi darovani da bi spasili nekoliko života, koje se samo tako moglo obnoviti. Nema većeg dara od njihovog i pred njegovom veličinom možemo samo pognuti glavu. Ovi i drugi roditelji, o kojima se zna da su donirali organe svoje djece, ne traži nikakvu zahvalnost. Sretni su, kažu svi oni, da će njihova divna djeca na drugi način ipak živjeti kroz živote teških bolesnika, koje su uskrsnuli svojom tužnom smrću. To je na neki način točno. Ali samo najbolji među nama imaju snage da to sebi tako objasne. “

(Sanja Modrić)

Galerija slika

                                                                                 Tekst za web pripremila: Jelena Dominiković,

                                                                                  bacc.med.techn., strukovni učitelj-mentor